Margetic_Etnogeneza Slavena.pdf

Lujo Margetiæ

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Izvorni znanstveni èlanak

Rukopis prihvaæen za tisak: 15. VI. 2005.

UDK 94(=16)

94(4)03/14

ETNOGENEZA SLAVENA

Posveæeno Franji Bariiæu*

Autor pokuava razrijeiti problem etnogeneze Slavena analizom vijesti

o njihovoj najstarijoj prolosti, osobito Prokopa i Jordanesa.

Kao jedan od glavnih elemenata iznenadno brzog irenja Slavena u sred-

njoj i istoènoj Europi autor vidi u njihovoj povezanosti s Hunima.

U ovome se radu etnogeneza Slavena prouèava analizom pisanih vrela

uz pomoæ rezultata do kojih su dola lingvistièka i arheoloka istraivanja.

Od pisanih vrela najstarije su vijesti Prokopa i Jordanesa iz sredine 6.

stoljeæa. Prokopovu najstariju vijest, to se odnosi na Slavene, autor dati-

ra s 506./507. god. Tada bi od Langobarda pobijeðeno ratnièko pleme He-

rula krenulo iz svoje tadanje postojbine sjeverno od Dunava, prelo sva

podruèja Sklavina i konaèno stiglo u Skandinaviju. Kod Jordanesa je saèu-

vana razmjerno pouzdana vijest da je sredinom 4. stoljeæa moæni gotski

vladar Ermenrik pobijedio Venete koji se sada nazivaju Veneti, Anti i

Sklavi. Jordanes prièa dalje da je Ermenrikov praneæak Vinitarije oèito

krajem 4. stoljeæa n. e. pobijedio antskog kralja Boa i pribio na kri njega,

cjelokupnu njegovu obitelj i 70 antskih uglednika.

Dakle, Slaveni su kao etnija u Prokopovim i Jordanesovim vijestima

nedvojbeno utvrðeni u prvoj polovici 6. stoljeæa. Razumno je pretpostaviti

da su se oni kao etnija formirali neko vrijeme ranije. Jordanesova pak vijest

o Antima sredinom 4. st. najjednostavnije se moe tumaèiti kao vijest o

Protoslavenima (Urslaven), tj. o samostalnoj etniji koja se veæ odvojila od

baltoslavenske plemenske zajednice. Vrijeme etnogeneze Slavena treba,

dakle, traiti izmeðu 4. stoljeæa n. e. i prve polovice 6. stoljeæa kada se ta

etnija definitivno afirmirala.

Sve ovo upuæuje na to da su se Slaveni kao etnija formirali u povodu

burnih dogaðaja povezanih s dolaskom Huna u drugoj polovici 4.

Veæ u doba svojih prvih velikih osvajanja na europskim podruèjima

pred Hunima se pojavio problem organiziranja takve uprave, koja æe od

* Franjo Bariiæ, ugledni bizantolog svjetskog glasa, bio je èlanom Vizantolokog instituta SANU

u Beogradu. Svojom prijateljskom naklonoæu i nesebiènom pomoæi uèinio je veliku èast au-

toru ovoga èlanka pa ga se autor sjeæa s trajnom zahvalnoæu.

L. Margetiæ: Etnogeneza Slavena

Rad 492. Razred za drutvene znanosti 43 (2005) 89-143

pokorenih naroda izvlaèiti to veæu korist za vladajuæu elitu. Taj se prob-

lem i u drugim razdobljima i kod drugih naroda obièno rjeavao tako da

se meðu pokorenim narodima izabralo za to najpogodniju etniju, koja je

u odnosu na druge dobila povlateni poloaj. Etnija s tako povlatenim

poloajem postala je etnija upravitelja, koja je bila, i tako se osjeæala, hi-

jerarhijski nadreðena svim ostalim pokorenim narodima i, dakako, pod-

reðena vladajuæoj etniji Huna. Razumljivo je, da Huni kao povlatenu et-

niju nisu izabrali onu, koju su svojim naletom pobijedili i unitili njezin

poloaj vladajuæe elite. Konkretno govoreæi radi se o pobijeðenim Goti-

ma. Izbor je nuno morao pasti na onu etniju, koja je poraz Gota prihvati-

la kao osloboðenje i koja je trebala biti i te kako zahvalnom Hunima za

njihovu intervenciju tj. na Slavene.

Da su Slaveni bili na poseban naèin povezani s Hunima vidi se i po veæ

spomenutoj vijesti koju donosi Jordanes, po kojoj su Goti koncem 4. stoljeæa

pokuali pokoriti Ante poubijavi njihova kralja Boa, njegovu djecu i 70

uglednika. Slaveni su nali zatitu u Hunima, koji su ovaj pokuaj osa-

mostaljivanja Gota odmah uguili, a gotskog vladara za kaznu smaknuli.

S izborom slavensko-antskog plemenskog saveza kao etnije upravi-

telja u hunskoj dravi povezan je nuni korolar, tj. (pra)slavenski jezik

time postaje u hunskoj dravi jezikom komuniciranja etnije upravljaèa

s ostalim etnijama. To je osnovni razlog nevjerojatnog i inaèe posve nera-

zumljivog irenja slavenskih jezika na golemo podruèje sjeverne, istoène

i jugoistoène Europe.

Daljnji korolar koji se ne èini manje uvjerljivim, bio bi nuna posljedi-

ca prvih dvaju: nezamislivom bi bila upravo nadnaravna sposobnost

slavenskih ena da zavidnom upornoæu i trajnoæu toliko brzo porode

tako golemi broj Slavena u tako kratkome razdoblju od jedva neto vie

od pola stoljeæa, tj. od Atiline smrti (453.) do prvog nedvojbenog dokaza

slavenske sveprisutnosti u srednjoj i istoènoj Europi. Ta je neobièna èi-

njenica oduvijek iznenaðivala autore, ali ona postaje posve razumljivom

i evidentno jasnom uz pomoæ pretpostavke da su Slaveni bili etnija upra-

vitelja hunske drave na cjelokupnom golemom podruèju hunske drave.

To je ujedno imalo za posljedicu da mladi i sposobni èlanovi drugih po-

dreðenih etnija ivo zaele uæi u taj otmjeni krug ljudi koji za Hune, uz

ugodni povlateni vlastiti poloaj, sabiru podavanja, povezano s uobièa-

jenim i propisanim pravom na udio podavanja. To je, uostalom usko pove-

zano s dijelom podavanja koji im dodue nije pripadao, ali je poznava-

juæi ljudsku prirodu, sklonu kraði i otimaèini bez i najmanje dvojbe bit-

no poveæavao imetak a time i ugled èlanova etnije upravitelja. Daka-

ko, da se svaki onaj koji je htio to bre nauèiti njezin jezik, morao u sva-

kom pogledu identificirati s njome i tako postati èlanom ugledne slaven-

ske etnije. Veæ je prvi potomak svih tako slaviziranih upravitelja govorio

slavenski i s ponosom se drao Slavenom, tj. èlanom povlatene etnije.

L. Margetiæ: Etnogeneza Slavena

Dok su plemena Germana silom prilika osvajanjem novih podruèja

izgraðivala svaka svoj jezik, prilagoðavala ga novim okolnostima i time ga

sve vie udaljavala od pragermanskog, dotle su specifiène okolnosti novo-

nastale etnije upravitelja èak kroz nekoliko generacija saèuvale neuspore-

divo veæu razinu sporazumijevanja, o èemu jo i danas svjedoèi sliènost

slavenskih jezika.

Daljnji je korolar samo posljedica prethodna tri. Naime, sigurno je da

su Huni i te kako pazili na to da zadre svoj povlateni poloaj osvajaèa i

gospodara. Oni su teko primali èlanove drugih etnija u svoj krug, jer je

to znaèilo irenje vlastitog krvlju steèenog poloaja na druge. Oni nisu

imali nita protiv toga da manji dio svojih povlastica ustupe etniji upra-

vitelja, jer im je to osiguralo prisvajanje lavljeg dijela podavanja, èemu

treba pridodati i plijen osvojen u pljaèkama, osobito novac, nakit, ostale

dragocjenosti i sl. Pa ipak, ui krug osvajaèa, pravih Huna, morao se u

ratovima smanjivati. Usto, nedvojbeno su Huni u svoje borbene jedinice

vrlo rado primali za rat spremne mladiæe drugih etnija pa je bilo samo

pitanje proteka vremena od dvije-tri generacije, da vladajuæa elita uglav-

nom izgubi rasne osobine pravih Huna, ako su takve uopæe postojale.

Vjerojatno je taj proces veæ bio uznapredovao u zadnjim godinama

Atilina ivota. Od osvajanja istoènoeuropskih prostora u drugoj polovici

4. stoljeæa, ili toènije, od zadnje èetvrtine tog stoljeæa do smrti Atile, tj. do

sredine 5. stoljeæa, prolo je vrijeme od oko 3-4 generacija, u kojem su mnogi

pravi Huni poginuli, a njih zamijenili u hunskim bojnim redovima bez-

brojni novi ratnici. Tako se hunska drava postupno popunjavala sve veæim

brojem èlanova drugih etnija, a osobito èlanova etnije upravitelja.

Posljedica takvih okolnosti bila je da su se podruèja, kojima su gospodarili

Huni razmjerno brzo slavizirala, tj. toènije govoreæi, preuzela jezik ko-

jim je govorila etnija upravitelja. Ovo je dodatno jednostavno i uvjer-

ljivo objanjenje munjevitog irenja praslavenskog jezika u srednjoj i is-

toènoj Europi.

Uostalom, u prilog toga shvaæanja govori etimologija rijeèi Slaven. Ta

rijeè, èini se, potjeèe iz hunsko-turske rijeèi saqla koja znaèi nadzirati.

Kljuène rijeèi: etnogeneza Slavena

I. UVOD

Problem pojave Slavena u povijesnim zbivanjima i njihova diferencijacija od

drugih etnija jo su uvijek ostali jedno od vanijih nerazrijeenih pitanja ranoga

europskog srednjovjekovlja. S pravom se 2000. god. zapitao Pohl wer eigentlich die

frühen Slawen waren i dodao tom pitanju drugo koje je takoðer do danas ostalo bez

Rad 492. Razred za drutvene znanosti 43 (2005) 89-143

zadovoljavajuæeg odgovora: kako objasniti njihovo zaèuðujuæe naglo irenje. 1 Pohl

se nadalje pita u èemu se sastoji ona znaèajka po kojoj se Slaveni razlikuju od

susjednih etnija. Pohlov se oprezni odgovor sastoji u tome, da se Slaveni, Germa-

ni i Skiti/Huni meðusobno ne razlikuju po samosvijesti o vlastitom identitetu (Selb-

stbewußtsein), nego po uoèljivo drukèijem naèinu ivota (Lebensweise), pri èemu su

odluèujuæi jezik, fizièki izgled, kultura, pravo itd., s time, dakako, to mnoge takve

kulturne zajednièke pojave ipak ne moraju imati upravo etnièko znaèenje. Ukratko,

unatoè svim tekoæama interpretacije, nastavlja Pohl, pojavljuje se kod Slavena

razmjerno jedinstvena slika njihova naèina ivota. 2 Oni su seljaci, koji ive u

lokalnim zajednicama. Oni tek povremeno stvaraju veæe jedinice radi rata i

pljaèkanja. 3 Pohl upozorava da se pri tome treba èuvati Herderova klieja Slave-

na kao miroljubivih seljaka. 4 S druge se strane uskoro iz razliènosti avarskog i sla-

venskog naèina ivota razvilo jasno etnièko razlikovanje: 5 Slaveni ive decentra-

lizirano, kod njih postoje male drutvene razlike, a otvoreni su prema strancima. 6

To bi bio razlog rijetkih slavenskih dravnih tvorevina, od kojih Pohl spominje

kao primjer Samovu dravu. 7 Posljedica takvog naèina ivota bila je ovisnost od

Avara i kasnije Bugara. Ali, nerijetko su slavenski ratnièki konjanici preuzimali

avarsku ili bugarsku tradiciju, dok su s druge strane avarski poljoprivrednici gu-

bili svoj ratnièki ugled. Tako su na periferiji avarske drave nastali drutveni or-

ganizmi koji su bili obiljeeni slavenskim naèinom ivota, ali koji su preuzeli i

odreðene avarske tradicije.

Pohl naglaava da je tijekom 7. i 8. stoljeæa nastao golem tako reæi cjeloviti sla-

venski prostor èije jezièno i djelomièno kulturno jedinstvo iznenaðuje. 8 Avarska

drava stvorila je okvir za irenje regionalnih slavenskih saveza pa je nakon

nestanka avarske vlasti prethodno stanovnitvo (Vorbevölkerung) bilo izravno uklju-

èeno u slavenske kulturne i drutvene oblike i bilo naprosto slavizirano. 9 Pohl

naglaava da iz spomenutih konstatacija slijedi da avarska vlast i slaviziranje isto-

POHL, 2000, 341.

N. dj., 344.

N. dj., 346: Bauern, die meist in lokalen Siedlungsverbänden lebten, gelegentlich aber für Krieg und

Plünderung kurzfristig größere Einheiten bildeten.

Na i. mj.: Allerdings nicht bloß friedliche Bauern, wie es dem Herderschen Klischee entsprechen würde.

Na i. mj.: Bald entwickelte sich aus dem awarischen und slawischen Lebensmodell eine deutliche et-

nische Unterscheidung.

Na i. mj.: Dezentrale Organisation, Leben in lokalen Gemeinschaften (...), relativ geringe soziale Un-

terschiede, Offenheit für Fremde.

N. dj., 348-349.

N. dj., 350: Im Lauf des 7. und 8. Jahrhunderts war ein riesiger, fast ausschließlich slawisch geprägter

Raum entstanden, dessen sprachliche, und zum Teil kulturelle Einheitlichkeit überrascht.

N. dj., 350.

L. Margetiæ: Etnogeneza Slavena

ga prostora nisu bili ni u kakvoj suprotnosti, veæ su se meðusobno popunjavali.

Avari su èak nerijetko podupirali nastanak vojnièkih elita u Slavena, ako je to nji-

ma bilo u interesu. Taj je proces osobito uoèljiv na perifernim podruèjima avarske

drave pa se, osobito nakon 625. god., osnovni problem tih podruèja sastoji u utvr-

ðivanju omjera avarske prevlasti nad regionalnim slavenskim grupacijama. 10

Kao to se vidi, Pohl se smjelo i ozbiljno uhvatio u kotac s jo uvijek posve

otvorenim pitanjima najstarije slavenske prolosti: tko su zapravo Slaveni i kako

je dolo do njihova iznenaðujuæi naglog irenja na golemim prostranstvima srednje

i istoène Europe. Pohl je problem jasno postavio i predloio teze za njegovo rjeenje.

Pokuat æemo s nae strane predloiti neka dodatna razmiljanja, u nadi da bi

ona mogla biti od koristi u daljnjem istraivanju.

Smatramo nunim prethodno upozoriti èitatelje, da starogrèki pisani tekst

nije posve bez grjeaka zbog donekle nepotpunih elemenata grèkih simbola koji

su stajali na raspolaganje autoru, ali rijeè je o bezazlenim sitnicama, koje nimalo

ne ometaju praæenje teksta.

Zapoèet æemo s pregledom osnovnih podataka koje pruaju pisana vrela.

II. PISANA VRELA

1. Jordanes

Spomenimo prije svega Jordanesove vijesti o Hunima nakon Atiline smrti (453.).

Jordanes spominje Slavene sjeverno od Karpata i nadodaje da oni ive na

golemim prostranstvima od rijeke Visle i da su mnogobrojni (Winidarum natio popu-

losa). Istièe da sada (nunc) nose razna plemenska i rodovska imena, ali da se naj-

èeæe (principaliter) zovu Sklavini (Sclavini) i Anti (Antes). Sklavini prebivaju od

Musijanskog jezera do Dnjestra a na sjeveru do Visle; organizirani su po moèva-

rama i umama. Ante, za koje kae da su moæniji od Sklavina, Jordanes smjeta od

Dnjestra do Dnjepra. 11 Na drugom mjestu Jordanes prièa kako je ostrogotski vla-

dar Ermenrik (poèetkom druge polovice 4. stoljeæa) pobijedio Venete. Veneti se

sada (nunc) nazivaju Veneti, Anti i Slaveni (Veneti, Antes, Sclavi). Jordanes naroèito

naglaava da oni sada (nunc) zbog naih grijeha posvuda pljaèkaju (desaeviunt). 12

N. dj., 351.

JORDANES, gl. 5: Introrsus illi Dacia est, ad coronae speciem arduis alpibus emunita, juxta quorum

sinistrum latus, quod in Aquilonem vergit, et ab ortu Vistulae fluminis per immensa spatia venit,

Winidarum natio populosa consedit. Quorum nomina licet nunc per varias familias et loca mutentur;

principaliter tamen Sclavini et Antes nominantur. Sclavini a Civitate nova et laco, qui appellatur Mur-

siano, usque ad Danastrum, et in Boream Viscla tenus commorantur; hi paludes sylvasque pro civita-

tibus habent. Antes vero qui sunt eorum fortissimi, qui ad Ponticum mare curvantur, a Danastro ex-

tenduntur usque ad Danubium, quae flumina multis mansionibus ab invicem absunt.

N. dj., gl. 23: tria nunc nomina reddidere, id est, Veneti, Antes, Sclavi; qui quamvis nunc, ita facienti-

bus peccatis nostris, ubique desaeviunt.

Plik z chomika:

Inne pliki z tego folderu:

Inne foldery tego chomika: